SPOS logo
  • Bulgarian
  • Croatian
  • English
  • French
  • German
  • Hungarian
  • Macedonian
  • Romanian
  • Russian
  • Serbian
  • Slovenian
  • Spanish

SPOS
Savez pčelarskih organizacija Srbije

SPOS Ul. Dr Agostina Neta 30 A, 11070 Novi Beograd [email protected] 011/61-28-071 060/444-0-121 060/444-0-124 060/444-0-287

REŠENI SU SVI SUŠTINSKI PROBLEMI SA UPRAVOM ZA VETERINU



Datum objavljivanja vesti:
Broj pregleda: 7.457

12. novembra je u Upravi za veterinu održan sastanak delegacije SPOS-a sa direktorom Uprave za veterinu gospodinom Slobodanom Šibalićem, savetnikom ministra poljoprivrede gospodinom Radomirom Radakovićem, i rukovodiocem Grupe za obeležavanje i sledljivost životinja gospodinom Zoranom Ivanovićem. SPOS su zastupali predsednik i zamenik predsednika SPOS-a.
Glavna tema sastanka bilo je tumačenje novog Programa mera zdravstvene zaštite životinja, koji je nedavno izašao, i koji bi trebalo da reši sve probleme koje su pčelari imali tokom 2013. godine sa zdravstenom zaštitom pčela, koja je bila tako rešena, da je bila u suprotnosti sa evropskom praksom, i koja je pčelarima potpuno stručno nepotrebno odnela dobar deo podsticaja od 500 dinara koje je uvelo Ministarstvo poljoprivrede od ove godine.
Novi ministar poljoprivrede gospodin prof. dr Dragan Glamočić podržao je opravdane zahteve SPOS-a, i odredio svog savetnika gospodina Radomira Radakovića, da koordinira usaglašavanje stavova Uprave za veterinu i SPOS-a, kako bi se našlo zakonsko rešenje, koje mora biti u skladu sa evropskom praksom.
Sastanak je protekao u izuzetnoj atmosferi, i svi akteri su se angažovali na tome da se osnove dosadašnjih nesuglasica stave po strani, a da se snage usmere na nalaženje dobrih rešenja.
Kao što je poznato, shodno dosadašnjem usaglašavanju stavova sa prethodnih sastanaka, a nakon našeg Zahteva za spas pčelarstva, Uprava za veterinu je 18. oktobra 2013. godine donela novi Program mera zdravstvene zaštite pčela, kojim je izašla u susret evropskoj praksi, i ukinula dosadašnji Program mera iz proleća ove godine, koji je napravio ogromne stručno nepotrebne probleme na terenu, kako organizacione, tako i finansijske prirode, a koji nije imao podlogu u evropskoj praksi i savremenim naučnim saznanjima o bolestima pčela. Novi Program mera sadrži sledeće odredbe po pitanju bolesti pčela:

lj) Bolesti pčela
Radi otkrivanja, praćenja i suzbijanja bolesti pčela i zaštite zdravlja pčelinjih zajednica evidentiraju se sva gazdinstva na kojima se uzgajaju pčele, po posebnom propisu i sprovode preventivne i dijagnostičke mere za američku kugu pčelinjeg legla, varoozu, tropilelozu i etiniozu.
Uzgoj matica pčela namenjenih za promet vrši se samo ako potiče sa pčelinjaka koji je pod stalnim veterinarsko-sanitarnim nadzorom.
Pčelar evidentira registraciju pčelinjaka i sva sprovedena preventivna i dijagnostička ispitivanja predviđena Programom mera, kao i sprovedene tretmane sa datumom i nazivom korišćenog sredstva.
U promet se stavljaju samo zdrave pčelinje matice i zajednice, odnosno one koje potiču sa registrovanih gazdinstava i kod kojih su sprovedene predviđene preventivne i dijagnostičke mere.
(a) Američka kuga pčelinjeg legla
Na gazdinstvima u kojima je u 2012. godini utvrđena američka kuga pčelinjeg legla klinički se pregledaju sve pčelinje zajednice, kao i one koje se nalaze u krugu prečnika tri kilometara od zaraženog pčelinjaka.
Na gazdinstvima za uzgoj i prodaju matica, nadležna veterinarska stanica vrši klinički pregled svih pčelinjih zajednica u proleće i jesen. Ako se utvrdi postojanje sumnje na bolest, uzima se službeni uzorak iz pčelinjih zajednica i dostavlja u nadležnu laboratoriju radi pregleda na američku kugu pčelinjeg legla. Svaka sumnja se potvrđuje laboratorijskim analizama sa procenom starosti procesa.
Na pregled se dostavlja službeni uzorak posebno uzet iz svake pojedinačne sumnjive pčelinje zajednice, i to komad saća sa poklopljenim leglom, veličine 10×10 cm na kome su znaci bolesti dobro vidljivi, spakovan u odgovarajuću ambalažu.
Sredstva za naknadu štete koja je nastala uništavanjem košnica posle dijagnostikovanja kuge pčela, dezinfekciju zaraženog pčelinjaka i uništavanje zaraženog roja pčela obezbeđena su u budžetu Republike Srbije, ako patološki proces nije stariji od dva meseca.
(b) Varooza
Stalnu kontrolu prisustva i preventivno tretiranje pčelinjih zajednica protiv varooze pčelar sprovodi u toku zime i u sezoni na svim pčelinjacima. U pčelinjacima koji imaju manje od 50 pčelinjih zajednica tretiranje se sprovodi na pet zajednica, dok u pčelinjacima koji imaju više od 40 zajednica tretiranje treba da se vrši na 10% pčelinjih zajednica.
(v) Tropileloza
Ako se u toku preventivnog tretiranja protiv varooze posumnja na tropilelozu izvršiće se klinički pregled pod nadzorom veterinarskog inspektora na uzročnika tropileloze (Tropilaela spp.).
(g) Etinioza
Ako se u toku preventivnog tretiranja protiv varooze posumnja na etiniozu izvršiće se klinički pregled pod nadzorom veterinarskog inspektora na etiniozu (Aethina tumida).

Glavna tema na sastanku bilo je tumačenje novodonešenog Programa mera, jer skoro identičan Program mera imali smo u Srbiji i prošle godine, i on je bio apsolutno adekvatan i prilagođen evropskoj praksi, ali je ipak bilo raznih tumačenja na terenu, te se ne sme dozvoliti da se takve nemile situacije ponove. Svi se sećamo nemilih događaja i iz ove godine, kada je Uprava za veterinu na jedan način tumačila Program mera koji je donela u proleće 2013. godine, a kasnije tokom godine je tumačenje promenila, čak ga u pisanom obliku poslala inspektorima i veterinarima, što je i prelilo čašu našeg trpljenja i strpljenja, te smo morali da oštro reagujemo, ali tek kad smo iscrpli sve načine redovne komunikacije sa Upravom za veterinu.
U međuvremenu je razrešena dužnosti direktorka Uprave za veterinu, i postavljen je za direktora gospodin Slobodan Šibalić (od strane novog ministra poljoprivrede).
Zaključak diskusije je bio da će se Program mera tumačiti baš onako kako je i napisan. Ako neko na terenu bude tumačio drugačije, potrebno je da pčelari traže da im to što tvrdi i napiše, potpiše i overi. Nakon toga, takav dokument će dostaviti svom veterinarskom inspektoru zvaničnim putem, sa overom od strane inspektora da je primio. Ako inspektor ne bude odmah odreagovao, poslaće sličan dopis i Upravi za veterinu (Odeljenje veterinarske inspekcije), Omladinskih brigada 1, Novi Beograd. Ako bilo ko u lancu ne bude hteo da napiše „svoje tumačenje“ Programa mera, ili ne bude hteo da primi vašu prijavu i da je ne overi prilikom prijema, iz Uprave za veterinu savetuju da se ODMAH SA LICA MESTA telefonom pozove nadležni veterinarski inspektor i da se objasni u čemu je problem. Telefone inspekcije po okruzima možete pogledati ovde: http://www.vet.minpolj.gov.rs/srb/component/content/article/167-inspekcija-okrug
Pošto su i takve sporne situacije moguće, SPOS preporučuje pčelarima da ne čekaju poslednji trenutak za vađenje bilo kog dokumenta, već da to čine pravovremeno, kad god je to moguće.
Sve ovo jeste naporno za pčelare, ali Uprava za veterinu tvrdi da će takvih slučajeva neažurnosti karika u lancu, biti sve manje, a da je ovo jedini način da se neodgovorni na terenu (pojedini veterinari i inspektori) nateraju da propise dobro prouče i primenjuju onako kako piše. Iz Uprave za veterinu garantuju da se neće više dešavati (kao u ranijem periodu) da tokom godine dolazi do novih tumačenja i uputstava o primeni Programa mera, te da će se Program mera sprovoditi isključivo onako kako je napisan. To je više nego korektan stav, i zahvaljujemo se novom direktoru Uprave za veterinu i njegovim najbližim saradnicima na punom razumevanju naših navoda iz Zahteva za spas pčelarstva, jer SPOS nije tražio ništa drugo do da usaglašeni stavovi budu u skladu sa evropskom praksom, i što je najvažnije, da se poštuju, kako u samoj Upravi, tako i na terenu.
Što se tiče jedne od naših glavnih primedbi, da država ne sme da propisuje neke obavezne mere i da njihovo sprovođenje daje samo određenim izabranim veterinarskim stanicama, a da zatim njima prepušta da određuju cenovnik tih mera (usluga) čime ih stavlja u monopolski položaj po našem mišljenju, odgovoreno nam je da se to radi shodno Zakonu o veterinarstvu koji je tako propisao, i koji je na snazi. Dogovoreno je da se uskoro organizuje sastanak poslenika Uprave za veterinu, Veterinarske komore i SPOS-a, gde će se ipak pokušati da se usaglase cene svih takvih usluga, na nekom razumnom nivou. Najvažnije je da je sada rešen problem veterinarske zaštite pčela i da ekscesa koje smo imali ove godine, više ne bi smelo da bude.
Program mera praktično podrazumeva da su pčelari najpre dužni da obeleže košnice. Pčelar vodi evidenciju o datumima tretmana pčela (tu se pre svega misli na tretman varoe, jer drugi tretmani apsolutno nisu potrebni u praksi) gde navodi ime upotrebljenog sredstva. Takođe, pčelar vodi evidenciju o svojim preventivnim pregledima pčela u skladu sa Programom mera, što ćemo sada precizno objasniti. Tu bi trebalo zapisati datum(e) obavljenih preventivnih pregleda. Takođe, pčelar evidentira eventualna dijagnostička ispitivanja do kojih može doći u slučaju pojave nekih bolesti. U promet (selidba, prodaja) se ne mogu staviti pčelinje zajednice kod kojih nisu sprovedene predviđene preventivne mere, kao i eventualne dijagnostičke mere ako je za njima bilo potrebe. SPOS preporučuje pčelarima da za potrebu ovakve evidencije otvore odgovarajuću svesku (dnevnik), koja će predstavljati dokaz o izvršenim merama na pčelinjaku, kada budu tražili od svog veterinara da im izda Uverenje o zdravstvenom stanju pčela.
Što se tiče svih bolesti pčela, tokom cele godine pčelar povremeno preventivno pregleda pčelinje zajednice, najčešće tokom redovnih pregleda pčela vezanih za tehniku pčelarenja, ali je poželjno da se takvi preventivni pregledi od strane pčelara obave obavezno u proleće i jesen, u vidu posebnog pregleda, ili opet tokom redovnih pregleda pčelinjih zajednica vezanih za tehniku pčelarenja, kojih i tako obavezno ima i u proleće i u jesen, te to nije nikakav problem. Ako pčelar utvrdi neku sumnju na pojavu bilo koje bolesti, poziva veterinara koji obavi klinički pregled sumnjivih pčelinjih zajednica, i ako potvrdi pčelarevu sumnju, uzima službeni uzorak pčela ili legla, i šalje u Veterinarski institut na pregled.
Što se tiče varoe, pčelar je dužan da vrši stalnu kontrolu varoe povremenim preventivnim tretiranjem pčelinjih zajednica protiv varoe nekim lekom protiv varoe, kako bi utvrdio stepen njenog prisustva, i odredio kada će tretirati i kojim sredstvom. Preventivni tretman protiv varoe vrši se na 10% pčelinjih zajednica na pčelinjacima sa više od 40 košnica. Ali, ako pčelar ima manje od 50 pčelinjih zajednica, preventivni tretman mora obaviti na 5 pčelinjih zajednica, makar imao samo desetak košnica.
Ako u toku preventivnog pregleda protiv varoe, pčelar posumnja na prisustvo potencijalnih, do sada neutvrđenih parazita pčela na teritoriji Srbije (tropilela i etina), poziva veterinara koji će obaviti službeni klinički pregled i uzeti uzorke za ispitivanje u Veterinarskom institutu, koji će potvrditi ili odagnati sumnju. A pčelar tu sumnju postavlja, kada usled tretmana protiv varoe, na podnjaču padnu i neki drugi sumnjivi insekti, koji liče na tropilelu ili etinu.
Prema tome, u skladu sa evropskom praksom, pre svega Austrije, od sada ni u Srbiji nema nikakvih obaveznih pregleda pčela od strane veterinara, već samo kada pčelar utvrdi sumnju na neku bolest. Kada ovo kažemo, tu se ne misli na pčelinjake na kojima se odgajaju matice za tržište, koji su posebno obrađeni u Programu mera, i oko toga je sve jasno napisano. Ne misli se ni na pčelinjake u kojima je prethodne godine utvrđena američka kuga, jer se u takvim pčelinjacima moraju klinički pregledati (od strane veterinara) sve pčelinje zajednice, što je takođe jasno napisano u Programu mera. Znači, misli se na sve komercijalne i hobi pčelinjake, a ne na navedena dva izuzetka.
Ovakvo usaglašavanje stavova Uprave za veterinu i SPOS-a možemo nazvati istorijskim, i drago nam je što je pobedila evropska praksa, jer je EU i naš najveći kupac meda! Sa druge strane, pošto Srbija teži EU, nema nikakvog ni stručnog ni ekonomskog smisla, da srpski pčelari imaju strožije propise nego u EU, što bi naš med činilo nekonkurentnim na evropskom tržištu, a znamo da je med sve vredniji izvozni proizvod Srbije.
Na kraju, treba naglasiti da je na ovom sastanku rečeno da u procesu dobijanja subvencija, pčelarima ipak neće biti traženo da prvobitne potvrde zamene izvodom iz centralne baze, kako je ranije najavljivano, čime se država praktično iskupila za kašnjenje u početku izdavanja izvoda, na čemu se zahvaljujemo.
Za naredni period ostalo je još nekoliko manjih po obimu, ali takođe veoma bitnih tema za razmatranje, te očekujemo i njihovo rešavanje sa razlogom, na nekom od narednih sastanaka.
Još jednom želimo da se zahvalimo novom ministru poljoprivrede gospodinu prof. dr Draganu Glamočiću, pomoćniku ministra gospodinu Nenadu Kataniću, državnom sekretaru gospodinu Danilu Goluboviću, savetniku ministra gospodinu Radomiru Radakoviću, novom direktoru Uprave za veterinu gospodinu Slobodanu Šibaliću, načelniku Odeljenja za zdravstvenu zaštitu, dobrobit i sledljivost životinja gospodinu Budimiru Plavšiću, načelnici Odeljenja veterinarske inspekcije Srbije gospođi Sanji Čelebićanin, rukovodiocu Grupe za obeležavanje i sledljivost životinja gospodinu Zoranu Ivanoviću i njihovim najbližim saradnicima na punom razumevanju za probleme srpskog pčelarstva! Takođe se zahvaljujemo i svim pojedincima i institucijama države Srbije, koji su podržali naš Zahtev za spas pčelarstva i usklađivanje srpskih veterinarskih propisa sa evropskim, a koje smo naveli u prethodnim brojevima časopisa.

MORATE BITI ULOGOVANI DA BISTE VIDELI KOMENTARE