SPOS logo
  • Bulgarian
  • Croatian
  • English
  • French
  • German
  • Hungarian
  • Macedonian
  • Romanian
  • Russian
  • Serbian
  • Slovenian
  • Spanish

SPOS
Savez pčelarskih organizacija Srbije

SPOS Ul. Dr Agostina Neta 30 A, 11070 Novi Beograd [email protected] 011/61-28-071 060/444-0-121 060/444-0-124 060/444-0-287

VLASINA PRENASELJENA PČELAMA



Datum objavljivanja vesti:
Broj pregleda: 4.778


U poslednje vreme veliki broj pčelara, iz skoro svih krajeva Srbije, doselio je pčele na područje Vlasine. I u narednom periodu očekuje se dalje doseljavanje pčela na ovo područje. Očajna situacija u pčelarstvu Srbije, u pogledu ovogodišnjih pašnih prilika, dovela je srpske pčelare da intenzivnije tragaju za pčelinjom pašom i sele svoje pčele.

 
Veliki broj doseljenih košnica istovremeno je i stvorio probleme pčelarima sa ovog područja, prvenstveno iz razloga nepoštovanja elementarnih pravila postavljanja doseljenih košnica i Kodeksa ponašanja pčelara.
 
Pčelari Surdulice i okolnih mesta, imaju puno razumevanja za doseljavanje na ovo područje, i spremni su da pomognu svakom pčelaru koji doseljuje pčele, ali su istovremeno i veoma razočarani ponašanjem pojedinaca. Doseljene košnice se gotovo ilegalno, u toku noći, postavljaju neposredno ispred leta postojećih pčelinjaka. Nažalost, zabeleženi su i slučajevi krađe košnica i pčela. Učestali su i verbalni sukobi na terenu.
 
Iz ovih razloga, pčelari iz Surdulice mole sve pčelare koji su doselili ili nameravaju da dosele svoje pčele na područje Vlasine, da uspostave kontakt sa mesnim pčelarima i prijave odabranu lokaciju, kako bi postavljanje doseljenih košnica bilo u skladu sa izgrađenim principima moralnog i fer ponašanja u pčelarstvu, ali i u skladu sa zakonom. Oni ovde ne ukazuju toliko na primenu i poštovanje pravnih propisa u vezi sa seobom pčela, već nahvi[e na uspostavljanje kontakta radi međusobne saradnje i pomoći. Iz udruženja pčelara „Matica“ iz Surdulice pozivaju pčelare, koji su doselili pčele ili će tek doseliti, da se jave Ivici Kostiću, predsedniku udruženja, na telefone: 060 67 013 40 i 061 88 26 250.
 
Podsećamo sve članove na obavezu koju pčelari imaju od prošle godine, a to je da svaku selidbu pčela prijave na propisani način, koji je detaljno opisan u knjizi «Propisi u pčelarstvu sa komentarima» koju je prošle godine na kućnu adresu u maju dobio svaki član SPOS-a (11. strana).
 
Ta procedura je maksimalno pojednostavljena, ne traži se pisana saglasnost vlasnika parcele (kao za stalno stajalište – stacionarni pčelinjak – zimovnik), već pčelar potpisuje i svojim potpisom garantuje da ima saglasnost vlasnika parcele. Ako ne selite pčele na zakonit način, ne samo da se izlažete riziku kažnjavanja od strane inspekcije, već možete izgubiti brojna prava (pravo na naknadu štete na datom privremenom stajalištu pčelinjaka; ne možete dokazati odakle vam bagremov med ako ste selili na bagrem na neku lokaciju, a u okolini svog pčelinjaka nemate bagrem, te ga onda legalno ni ne možete prodati, tj. možete doći u jako neprijatnu situaciju da ne možete dokazati poreklo meda; poreklo meda je jako važno i ako želite da se uključite u sistem Dobre pčelarske prakse i plasirate svoj med od naredne godine u tegli SPOS-a; možete biti u problemu ako tokom selidbe vaše vozilo izazove neki problem u saobraćaju, i slično). Zato je najbolje poštovati zakone. Tačno je da papiri oko selidbe koštaju, ali red mora da se uspostavi, u cilju zaštite upravo nas pčelara. Jer, kada sutra budemo imali katastar pčelinje paše, koji nas štiti od prenaseljenosti košnicama na našoj lokaciji, moramo najpre imati uspostavljen sistem selidbe pčela, kao osnovni način kontrole i uređenosti selidbe, te izbegavanja nasilničkog ponašanja pojedinih nesavesnih pčelara na brojnim pašnim lokacijama širom Srbije. Takođe napominjemo da ako pčelari ne počnu da prijavljuju privremena stajališta i selidbu pčela, da će država sigurno naći način da nas na to natera, i on nam se sigurno neće svideti, pošto taj sistem samo može biti deset puta gori i komplikovaniji od postojećeg koji smo jedva izdejstvovali i priveli lakšem sprovođenju (jer je prvobitno rešenje države bilo krajnje komplikovano, sve je objašnjeno u gore navedenoj knjizi), imajmo to na umu.

Takođe podsećamo pčelare na Pravilnik o uslovima i načinu gajenja  i selidbe pčela, sadržini uverenja o transportu kao i o uslovima za izdavanje saglasnosti da pčelari iz drugih zemalja mogu koristiti pčelinju pašu na teritoriji repblike Srbije (“Sl. glasnik RS”, br. 73/2010) u kojem su u članu 6 propisani uslovi za postavljanje selećih pčelinjaka:

“Gajenje pčela može da se vrši u selećem pčelinjaku ako su ispunjeni uslovi iz člana 5. ovog pravilnika i ako je:
3) seleći pčelinjak udaljen od susednog selećeg pčelinjaka najmanje 200 metara vazdušne linije, odnosno najmanje 500 metara od stacioniranog pčelinjaka.
Izuzetno od odredbe stava 1. tačka 3) ovog člana udaljenost od susednog stacioniranog pčelinjaka može biti i manja, ako se pčelari susednih pčelinjaka o tome pismeno saglase.
U slučaju postavljanja selećeg pčelinjaka na stajalište, radi prezimljavanja pčelinjih društava, udaljenost između stajališta za prezimljavanje i najbližeg stacioniranog pčelinjaka mora biti najmanje 500 metara.”

Uvereni smo da će posle ovog apela pčelara iz Surdulice biti mnogo  više reda , a manje nesporazuma u vezi sa seljenjem pčela na području Vlasini ili bilo gde u Srbiji.
 

Vlastimir Spasić
Predsednik RAPOJS-a – Niš

MORATE BITI ULOGOVANI DA BISTE VIDELI KOMENTARE